
Kula
Iako se prvi zapisi o Kuli sreću tek 1652. godine među beleškama Ferenca Vešelenjija, ovo mesto je bilo naseljeno mnogo vekova pre toga. Ratna pustošenja dovela su do promene strukture stanovništva, a tragovi ranijih naselja su nestali, tako da nije ni poznato kako je Kula pre toga nosila ime. Sadašnji naziv, ako je verovati narodnom predanju, Kula je dobila po jednom manjem utvrđenju ili osmatračnici u blizini, u kojoj su bili smešteni turski vojnici. Do danas ne postoje dokazi da je to zaista tačno, niti se neko ozbiljnije pozabavio poreklom imena ovog mesta.

Crvenka
Crvenka se prvi put pominje u urbarskoj knjizi kaločke biskupije iz 1543. godine, dok u turskim zapisima iz tog perioda nema nikakvog pomena ovog naseljenog mesta. Jedno je sigurno, a to je da je naziv Crvenka slovenskog porekla, što nam jasno stavlja do znanja da je ovo mesto u opštini Kula bilo naseljeno slovenskim stanovništvom, tačnije Srbima. Iako ne znamo tačno kako je Crvenka dobila ovaj naziv, postoji nekoliko teorija o tome. Jedna od njih govori da su crvenačke poljane bile prepune bulki, koje su odavale utisak nepregledne crvene površine. Još jedna teorija o nastanku imena Crvenka, kaže da je Telečka bila prekrivena crvenom zemljom. Pretpostavka, koja se nadovezuje na ove dve teorije, je da su ovom malom bačkom mestu naziv dali bajšani, koji su napasali stoku na crvenim poljanama, gazeći po telečkoj crvenoj zemlji. Postoji još jedna pretpostavka koja nema mnogo veze za crvenom bojom. Naime, neki tvrde da je ovo mesto dobilo naziv po rečima cer i venac, zbog cerovih šumica koje su se venčano nizale po Telečkoj.
Kruščić
Pre Drugog svetskog rata, naziv Kruščića bio je Veprovac. Pretpostavlja se da je ovo ime dobijeno od biljke veprine, koja je služila u građevinarstvu kao zamena za kanap i njome se uvezivala trska za pokrivanje kuća. Posle Drugog svetskog rata, tačnije 1950. godine, selo dobija naziv Kruščić, po narodnom heroju Vukmanu Kruščiću.
Sivac
Nekada Telekhaz ili Telek, Sivac je dobio današnji naziv 1590. ili 1652. godine. Legenda koja je rasprostranjena među starijim Sivčanima kaže da su prvi stanovnici ovog mesta bili stočari i da su konje i stoku čuvali u čoporima. Iz čopora se, kako kažu, izdvajala kobila sive dlake, koja je predvodila ostale uvek u pravcu današnjeg sela. Seljaci su zbog toga odlučili da se i oni spuste na novo stanište, na padine Telečke i tako je došlo do pomeranja položaja sela. Oni su potom, iz poštovanja prema sivoj kobili, koju su zvali Siva, svoje novo selo prozvali Sivac.
Sombor
Iako ne postoje podaci koji bi u potpunosti potkrepili ovu tvrdnju, veruje se da je naziv Sombor potekao od imena nekadašnjeg imanja koje je posedovala porodica Cobor-Sent-Mihalj. Na tu temu postoje razni radovi mađarskih autora koji smatraju da je ime Sombor nastalo transformacijom prezimena vlastelinske porodice Cobor tako što je slovenski živalj ređe glasovne skupine radi lakšeg izgovora zamenio češćim glasovnim skupinama.

Vrbas
Prema nekim izvorima, Vrbas je osnovan u 13. veku, tačnije 1213. godine i bio je naseljen pretežno srpskim stanovništvom. Zbog čestih poplava koje su ugrožavale naselje, stanovništvo se do 18. veka većinom odselilo u Banat, a njihovo mesto zauzimaju Nemci, Rusini i Mađari. Kako navode izvori, Vrbas je u prošlosti bio okružen vrbama, pa je po tome i dobio ime.
Zmajevo
Zmajevo je kroz istoriju često menjalo nazive. Nekada davno, ovo selo nosilo je naziv Ker, a za to se vezuju dve legende. Prema jednoj legendi, stočari koji su stigli u ove krajeve, iskopali su rupu i u nju ubacili psa, kako bi po lavežu mogli da pronađu naselje između šiblja i močvarnog zemljišta. Druga legenda kaže da je prva prinova u ovom selu bilo jedno kuče i zbog toga je selo prozvano Ker. Godine 1922., selo dobija ime Pašićevo, po Nikoli Pašiću, a od 1947. do dana današnjeg ponosno nosi ime po čika Jovi Zmaju, jednom od najvećih liričara srpskog romantizma.

Bačko Dobro Polje
Naziv Bačkog Dobrog Polja je do 1861. godine bio Mali Ker, da bi ga potom Mađari preimenovali u Kiš Ker, a ubrzo potom se ove dve reči spajaju u Kišker, jer je tako bilo lakše i praktičnije. Ovakav naziv se održao sve do 1922. godine, kada selo menja ime u Pribićevo, po srpskom političaru Svetozaru Pribićeviću, međutim, 11 godina kasnije, selo dobija današnji naziv. Godine 1947., tadašnje vlasti izbacuju „Bačko“, ali se naziv Dobro Polje održao samo godinu dana i 1948. selo vraća ime Bačko Dobro Polje koje traje do dana današnjeg.

Savino Selo
Pre Drugog svetskog rata, Savino Selo je nosilo naziv Torža. U knjizi Nikole Putića „Od domaje do novih prostora„, navodi se da je prema legendi, na prostoru današnjeg Savinog Sela živela lepotica Tarča, kći starog vidara, koji je nadaleko bio čuven po svojim melemima. Jednog dana, piše Putić, tuda je prošla grupa tatarskih konjanika, a jedan od njih, očaran pesmom lepotice Tarče, zatraži njeno telo, ali biva odbijen. Razjaren, ustreli je i nastavi put. Sledećeg dana, na mestu gde je ležalo njeno telo, pojavio se izvor, čija se voda ubrzo pokazala lekovitom. Vremenom su se oko izvora nizale kuća do kuće i razvilo se selo Torža, po imenu lepotice Tarče. U novembru 1947. godine, Torža je dobila drugo ime, po narodnom heroju Savi Kovačeviću.

Odžaci
Kako navode izvori, ovo naselje su osnovali Turci za vreme vojnih operacija koje su vodili u to vreme. Postoji nekoliko teorija o tome kako su Odžaci dobili svoje ime. Prema jednoj, varoš je prozvana po dimnjacima ili odžacima koji su virili iz zemunica prvog naselja. Druga teorija navodi da su Odžaci prozvani po bosanskom selu Odžak, odakle se u odžake krajem 16. veka doselilo sedam porodica. Odžaci su kroz istoriju često menjali imena, a jedno od njih bilo je i Hanfhausen, što znači „kuća konoplje“, što i ne čudi, budući da se u tom mestu jedno vreme intenzivno uzgajala konoplja.

Karavukovo
Postoje tri legende kako je Karavukovo dobilo ime. Prva legenda je da je Karavukovo dobilo ime za vreme pohoda Sulejmana I Veličanstvenog na Beč, kada su deo njegove vojske koja je zaostajala napali vukovi. Druga legenda je takođe vezana za Turke. U ovoj legendi vukovi su napali turske vojnike koji su išli iz tvrđave u Baču u tvrđavu u Erdutu. U trećoj legendi Karavukovo je dobilo ime po pljačkašima, koji su pljačkali kao vukovi. Karavukovo se prvi put spominje kao selo Karauk 1652. godine, tada je selo imalo tri kuće. Godine 1693, prvi put se spominje današnje ime Karavukovo, a 1772. je osnovano današnje naselje, dok se staro nalazilo nešto severnije.

Ratkovo
Raniji naziv današnjeg Ratkova bio je Parabuć, dok se naselje prvi put pominje pod nemačkim nazivom Parabut. Naselje se na mađarskom zove Paripás ili Parabuty, a na nemačkom Parabutsch. U nekim zemljišnim knjigama se mogu pronaći i nazivi Dubrava i Gutacker. Ratkovo je današnje ime dobilo po narodnom heroju, španskom borcu i pesniku Ratku Pavloviću Ćićku, koji je poginuo 1943. u svojoj 30. godini.
Srpski Miletić
Za razliku od većine gore navedenih mesta, Srpski Miletić nije značajnije menjao svoje ime. Selo se pod ovim imenom prvi put pominje 1786. godine, a ime je dobijeno po imućnom čoveku Mileti, koji je kasnije bio upravitelj sela. U mađarskim zapisima selo se naziva Rácz-Militics ili Militics, a u nemačkim Milititsch ili Berauersheim.
M.V.