Poznate ličnosti po kojima su ulice u Kuli dobile imena (3. deo)

2016

KULA - Nastavljamo sa serijalom koji ima za cilj da Kuljane bolje upozna sa poreklom naziva ulica u kojima žive. U sledećih nekoliko članaka, pisaćemo o poznatim ličnostima.

Jedna od ulica u Kuli / Foto: Jelena Beljkaš

Stevana Doronjskog

Stevan Doronjski – Franja (Krčedin, 26. septembar 1919. – Beograd, 14. avgust 1981.), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno politički-radnik SFR Jugoslavije, SR Srbije i SAP Vojvodine i junak socijalističkog rada. Od 23. oktobra 1979. do 20. oktobra 1980. godine obavljao je funkciju predsedavajućeg Predsedništva Saveza komunista Jugoslavije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena junaka socijalističkog rada, Ordena narodnog oslobođenja i drugih odlikovanja.

Stevana Sremca

Stevan Sremac (Senta, 11/23. novembar 1855. – Sokobanja, 12/25. avgust 1906.) jedan je od najznačajnijih i najčitanijih srpskih realističkih pisaca, akademik.

Svoj radni vek proveo je kao profesor u gimnazijama u Nišu, Pirotu i Beogradu. Kao dobrovoljac učestvovao je u ratovima 1876. i 1877 – 1878. godine.

Prvu realističku pripovetku objavio je 1893. godine pod naslovom „Božićna pečenica“, a potom su usledile „Ivkova slava“ (1895), „Vukadin“ (1903), „Limunacija na selu“ (1896), „Pop Ćira i pop Spira“ (1898), jedan od najboljih humorističkih romana u našoj književnosti i „Zona Zamfirova“ (1906), najbolje komponovano Sremčevo delo. Inače, Sremac je bio poznat kao „pisac sa beležnicom“. Njegova dela su uglavnom realistična i sadrže određenu dozu humora u sebi. Karakterističnost njegovog stvaralaštva je takođe i epizodičnost. Takođe bitno je da su njegova dela vezana za tri relacije: Beograd-Niš-Vojvodina.

Svetozara Markovića

Svetozar Marković (1846 – 1875) je bio uticajni srpski socijalistički mislilac, političar i publicista druge polovine XIX veka. Izdavao je Radenik, prvi socijalistički list u Srbiji i na Balkanu.

Marković je bio žestoki kritičar velikosrpske politike i pionir ideje Balkanske federacije. Odbacio je „istorijsko pravo“, to jest obnovu Dušanovog carstva, kao osnovu rešenja srpskog pitanja. Govorio je da bi pokušaj obnove ove srednjevekovne države, koja i nije bila samo srpska i na čijem prostoru su se odigrali ireverzibilni istorijski procesi, učinili Srbiju na spoljnom planu osvajačkom, a unutra vojno-policijskom državom.

Marković je utemeljio federalizam kao konstantu srpske levice, kao alternativu velikodržavnoj ideologiji zasnovanoj na „istorijskom pravu“. On je također odbacio klerikalnu tradiciju kao osnovu za jedinstvo srpskog naroda, povlači liniju razdvajanja sa desnim populizmom.

Svetozara Miletića

Svetozar Miletić (Mošorin, 22. februar 1826 – Vršac, 4. februar 1901) je bio advokat, gradonačelnik Novog Sada i jedan od najznačajnijih i najuticajnijih srpskih političara u Austro – Ugarskoj druge polovine XIX veka. Bio je predsednik Družine za ujedinjenje i oslobođenje Srbije sa sedištem na Cetinju.

Veljka Vlahovića

Velimir Veljko Vlahović (Trmanje, kod Kolašina, 2. septembar 1914 – Ženeva, 7. mart 1975), učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena junaka socijalističkog rada i drugih visokih stranih i jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Vladimira Nazora

Vladimir Nazor (Brač, 30. maj 1876 – Zagreb, 19. jun 1949) je bio hrvatski i jugoslovenski književnik, a pri kraju života i predsednih NR Hrvatske.

Iako u godinama i narušenog zdravlja, godine 1942. je s pesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko reke Kupe otišao u partizane, o čemu je izvestio čak i Radio London.

Vladimir Nazor u Splitu 1944. godine

Nazor je počeo voditi dnevnik „S partizanima“, koji se smatra jednim od najupečatljivijih ratnih dnevnika pored dnevnika Vladimira Dedijera i Dragojla Dudića. Njegov odlazak u partizane je za partizanski pokret imao propagandnu vrednost.

Januara 1943. je u zapaljenom srpskom selu kraj Vrginmosta napisao jednu od najpotresnijih pesma o stradanjima Srba „Majka pravoslavna“.

Nazor je jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti, autor obimnog dela sastavljenog od različitih žanrova: pesama, epova, novela, romana, dnevničkih zapisa, putopisa, eseja, članaka, priča i predstava za decu.

Vuka Karadžića

Vuk Stefanović Karadžić (Tršić, 26. oktobar/6. novembar 1787 — Beč, 7. februar 1864) je bio srpski filolog, reformator srpskog jezika, sakupljač narodnih umotvorina i pisac prvog rečnika srpskog jezika. Vuk je najznačajnija ličnost srpske književnosti prve polovine XIX veka. Stekao je i nekoliko počasnih doktorata.

Učestvovao je u Prvom srpskom ustanku kao pisar i činovnik u Negotinskoj krajini, a nakon sloma ustanka preselio se u Beč, 1813. godine. Tu je upoznao Jerneja Kopitara, cenzora slovenskih knjiga, na čiji je podsticaj krenuo u prikupljanje srpskih narodnih pesama, reformu ćirilice i borbu za uvođenje narodnog jezika u srpsku književnost. Vukovim reformama u srpski jezik je uveden fonetski pravopis, a srpski jezik je potisnuo slavenosrpski jezik koji je u to vreme bio jezik obrazovanih ljudi. Tako se kao najvažnije godine Vukove reforme ističu 1818, 1836, 1839, 1847. i 1852.

Žarka Zrenjanina

Žarko Zrenjanin – Uča (1902 — 1942), član CK KPJ, politički sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu, organizator ustanka u Vojvodini i narodni heroj Jugoslavije.

Za zasluge u organizovanju revolucionarnog radničkog pokreta i NOB u Vojvodini, Zrenjanin je, 5. decembra 1944, proglašen narodnim herojem.

Od 2. oktobra 1946. godine grad Petrovgrad nosi ime ovog revolucionara – Zrenjanin. Spomenik u istom gradu mu je otkriven 11. maja 1952.

Preko 60 naseljenih mesta u Srbiji, uglavnom Vojvodina, imaju ulicu sa imenom Žarka Zrenjanina.

Zmaj Jovina

Jovan Jovanović – Zmaj (Novi Sad, 6. decembar 1833 — Sremska Kamenica, 14. jun 1904) je bio jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Po zanimanju bio je lekar, a tokom celog svog života bavio se uređivanjem i izdavanjem književnih, političkih i dečjih časopisa. Najznačajnije Zmajeve zbirke pesama su „Đulići“ i „Đulići uveoci“, prva o srećnom porodičnom životu, a druga o bolu za najmilijima. Pored lirskih pesama, pisao je satirične i političke pesme, a prvi je pisac u srpskoj književnosti koji je pisao poeziju za decu. Sremska Kamenica je nekada nosila ime Zmajeva Kamenica, u čast Jovana Jovanovića Zmaja.

Jovan Jovanović Zmaj je izabran za prvog potpredsednika Srpske književne zadruge i izradio je njen amblem.

Naše Mesto

Pročitajte još: