
Odlučio sam se da na ovaj način izrazim svoje nezadovoljstvo, odnosno čuđenje načinom i ponašanjem naše najistaknutije diplomatske predstavnice premjerke Ane Brnabić, nakon sastanka sa zvaničnicima makedonske države. U prvim izjavama za medije u nekoliko navrata svoje utiske definisala je nedopustivo laički kada je diplomatski kodeks u pitanju.
Parafrazirajući reči svojih sagovornika, Brnabićeva je na primer u nekoliko navrata rekla da je na primer: ON, tj. njenj sagovornik rekao to i to, da je NJEGOV stav takav i takav, NJEGOVO viđenje problema takvo i takvo, da je NJEGOVO obećanje takvo i takvo. Pri tom je takođe, na moje, a verujem i iznenađenje većine sugrađana naša reprezentativna diplomatkinja sasvim zaboravila da svoje kolege oslovljava sa više dužnog uvažavanja odnosno imenom i funkcijom koju obavljaju. Pitam se stoga, kako je moguće da se na tako visokom i reprezentativnom mestu nađe osoba sa toliko malo smisla za elementarnu diplomatsku pristojnost?
Ogorčen sam i činjenicom da niko od pojedinaca iz diplomatskog osoblja, među kojima naravno ima onih sa bogatim iskustvom, nije skrenuo pažnju našoj Ani da više povede računa o načinu oslovljavanja sagovornika bar kada je u pitanju susret sa predstavnicima jedne države, kao što je to bio slučaj u susretu sa predstavnicima susedne Makedonije.
Ovo me je nažalost podsetilo i na već skoro zaboravljene gafove bivšeg predsednika države prilikom istorijskog susreta sa jednim od najznačajnijih ljudi današnjice, gospodinom predsednikom Narodne republike Kine. Razgovor je na sreću završen bez diplomatskog skandala jer je samo zahvaljujući velikoj mudrosti našeg gosta neprijatnost za dlaku izbegnuta. Pitam se stoga, zašto se tako malo vodi računa o ugledu Srbije u međunarodnim odnosima? Da li je to u oba pomenuta slučaja bila slučajnost ili možda ostvarenje nečijih namera za urušavanjem i ovako osiromašene i marginovalizovane Srbije?
Veselin Adžić