
Biciklistički ultramaraton je jedan od težih sportova i zahteva velike i teške treninge, kako fizičke tako i psihičke. Dovoljno je reći da se vozi 24 sata, pa se iz tog podatka može videti ozbiljnost samog sporta. O samoj trci Bajčetić kaže da je bila veoma teška, te da su ih zahvatila dva jaka nevremena, a da mu se na 13-om satu vožnje desio pad.
ije video. Počeo je da duva vetar orkanske jačine. Ujutru oko 7 sati (mojih 13h vožnje) pao sam. Ustao sam i nastavio dalje, ali sam osetio bol u leđima i kolenu. Ipak, odlučio sam da nastavim ali sa mnogo manjim tempom, rekao je Bajčetić i dodao da tu nije bio kraj mukama, jer se borba sa lošim vremenom nastavila.
-Vozio sam punih 23h i 30min. Da se nije desio pad išlo bi još jače i bolje. Želim da se zahvalim mom timu-porodici koja me podržavala i u svakom momentu su mi dodavali hranu i sve ostalo što je potrebno.
Zahvalio bi se i sponzorima bez kojih ne bi mogao da ostvarim ovaj uspeh: JKP „Radnik“ Sivac, Robertu Mesarošu, Optici Jovanovski, Milanu Krkušu, rekao je Bajčetić.
Milovan je postao ultramaratonac u maju 2017. godine kada je u veoma jakoj konkurenciji osvojio bronzanu medalju i oborio nacionalni rekord, takođe na Evropskom prvenstvu u Sloveniji. Biciklizmom je počeo da se bavi u svojoj šesnaestoj godini sa ciljem da pređe ceo svet biciklom, ali se potom fokusirao na humanitarni rad. Spojio je humanost i biciklizam vozeći za bolesnu decu. Bajčetić je prešao hiljade kilometara apelujući za pomoć bolesnoj deci, a prva njegova vožnja bila je za usvajanje „Tijaninog zakona“, te je od Biciklističke humanitarne fondacije „Pikolo“ iz Subotice dobio zlatnu medalju za požrtvovanje.
Kada je reč o planovima i budućim trkama Milovan kaže da mu je cilj Svetsko prvenstvo u biciklizmu za koje će trebati još mnogo truda, rada, treninga, koji traju do četiri sata dnevno.
„Zahtevno ali sebe vidim na Svetskom prvenstvu i ostvarenju cilja od 1000 kilometara biciklom na ultramaratonu za 24 sata“, kaže Milovan Bajčetić.