
Njegovi uticaji su primetni u svim aspektima našeg zdravlja, a posebno je osetljiv digestivni sistem.
Ovaj članak će se baviti kompleksnim odnosom između stresa i želuca, istražujući kako psihička napetost može da utiče na fiziologiju ovog važnog organa. U nastavku ćemo detaljnije razmotriti mehanizme kojima stres deluje na želudac, kao i potencijalne posledice po zdravlje.
Stres povećava kiselost želuca
Jedan od ključnih načina na koje stres utiče na želudac jeste povećanje kiselosti. Bilo da je reč o akutnom stresu izazvanom trenutnom situacijom ili hroničnom stresu koji traje duže vreme, naše telo reaguje aktivacijom simpatičkog nervnog sistema. Simpatički nervni sistem je zadužen za reagovanje organizma u stresnim situacijama. Kroz istoriju je bio neophodan za naš opstanak, ali danas sve više i više vidimo njegove štetne efekte pri hroničnoj aktivaciji.
Aktivacija simaptičkog nervnog sistema dovodi do lučenja hormona stresa, pre svega adrenalina i kortizola, koji imaju višestruke efekte na organizam, uključujući i stimulaciju parijetalnih ćelija u želucu da proizvode više želudačne kiseline. Ova kiselina je neophodna za varenje hrane, ali u prekomernim količinama nagriza zaštitni sloj sluzokože želuca, što dovodi do iritacije i upale.
Simptomi povećane kiselosti u želucu uključuju: gorušicu, osećaj pečenja u grudima, bol u gornjem delu stomaka, mučninu, pa čak i povraćanje. Ukoliko se ovo stanje ne tretira, može dovesti do ozbiljnijih problema poput gastritisa (upale želudačne sluzokože) ili čira na želucu, defekata na sluznici želuca koji mogu krvariti i izazvati jake bolove.
Grčevi i bol
Pored povećane kiselosti, stres takođe izaziva grčeve i bol u stomaku. Hormoni stresa, pored uticaja na lučenje želudačne kiseline, utiču i na nervni sistem koji kontroliše rad digestivnog trakta. Dolazi do disbalansa u radu enteričkog nervnog sistema, „drugog mozga“ koji reguliše motilitet creva, odnosno njihovu sposobnost da se kontrahuju i potiskuju hranu kroz digestivni sistem.
U stresnim situacijama, mišići u zidu želuca i creva se grče nesinhronizovano, što izaziva bol i nelagodnost. Intenzitet bola varira od osobe do osobe, u zavisnosti od individualne osetljivosti na stres i praga bola. Kod nekih osoba, bol može biti blag i povremen, dok kod drugih može biti intenzivan i hroničan, i može značajno da utiče na kvalitet života.
Usporeno varenje hrane
Stres ima značajan uticaj na brzinu varenja hrane. U normalnim okolnostima, varenje je kompleksan proces koji uključuje koordinisani rad želuca, creva, jetre, pankreasa i drugih organa. Međutim, stres remeti ovu ravnotežu, utičući na lučenje digestivnih enzima, apsorpciju hranljivih materija i motilitet creva. Dok kod nekih osoba stres ubrzava prolazak hrane kroz digestivni trakt, što dovodi do dijareje, kod drugih usporava varenje i izaziva osećaj nadutosti, gasova i zatvora.
Ubrzano pražnjenje želuca može biti posledica pojačane aktivnosti simpatičkog nervnog sistema, dok usporeno pražnjenje može biti posledica pojačane aktivnosti parasimpatičkog nervnog sistema. Ovi poremećaji u motilitetu creva nastaju usled disbalansa u lučenju neurotransmitera (hemikalija koje naše neuroni koriste da međusobno komuniciraju) i hormona koji regulišu kontrakcije mišića u zidu digestivnog trakta.
Stres kao izazivač sindroma iritabilnog creva – IBS
Osobe koje pate od sindroma nervzonih creva (IBS) posebno su osetljive na uticaj stresa. IBS je hronični poremećaj koji karakterišu bol u stomaku, nadimanje, gasovi, proliv ili zatvor. Iako tačan uzrok IBS-a nije u potpunosti razjašnjen, smatra se da stres igra značajnu ulogu u nastanku i pogoršanju simptoma. Kod ovih osoba, stres deluje kao okidač koji pojačava upalu i osetljivost creva, čineći simptome izraženijim i učestalijim.
Stres može uticati na permeabilnost crevne barijere, odnosno propustljivost zida creva, što omogućava bakterijama i toksinima da prodru u krvotok i izazovu upalnu reakciju. Takođe, stres može poremetiti ravnotežu crevne mikrobiote, odnosno zajednice mikroorganizama koji žive u crevima, što dodatno doprinosi simptomima IBS-a.
Mučnina kao posledica stresa
Osećaj mučnine je još jedna česta posledica stresa. Kada smo pod stresom, centar za povraćanje u mozgu je stimulisan, što dovodi do osećaja mučnine. Stresni hormoni, poput kortizola, mogu direktno uticati na neurone u ovom centru, izazivajući mučninu.
Takođe, stres može poremetiti ravnotežu u unutrašnjem uhu, što dovodi do vrtoglavice koja dodatno pojačava osećaj mučnine. U nekim slučajevima, mučnina može biti praćena povraćanjem, što dodatno iscrpljuje organizam.
Povećan rizik od refluksa i gorušice
Stres može povećati rizik od refluksa kiseline i gorušice. Donji ezofagealni sfinkter (DES) je mišić koji se nalazi na spoju jednjaka i želuca, i njegova uloga je da spreči vraćanje želudačne kiseline u jednjak. Međutim, u stresnim situacijama, DES može da oslabi, dozvoljavajući želudačnoj kiselini da se vrati u jednjak. To izaziva osećaj pečenja u grudima i grlu, poznat kao gorušica.
U težim slučajevima može dovesti do oštećenja sluzokože jednjaka, stanja poznatog kao GERB (gastroezofagealna refluksna bolest). Stres može uticati na DES na više načina, uključujući poremećaj u lučenju hormona koji regulišu tonus mišića, povećanje intraabdominalnog pritiska i promene u motilitetu jednjaka.
Promene u apetitu
Uticaj stresa na apetit je individualan. Kod nekih osoba stres stimuliše apetit, što dovodi do prejedanja, dok kod drugih dovodi do gubitka apetita i smanjenog unosa hrane. Ove promene u apetitu su posledica uticaja stresa na hormone koji regulišu osećaj gladi i sitosti, kao što su grelin i leptin.
Prejedanje opterećuje želudac i usporava varenje, dok gubitak apetita može dovesti do nutritivnih deficita i slabljenja imuniteta. Pored toga, stres može da utiče na izbor hrane, i da podstakne želju za nezdravom hranom bogatom šećerom i mastima, što dodatno opterećuje digestivni sistem.
Stres kao izazivač zapaljenja gastrointestinalnog trakta
Dugotrajna izloženost stresu može doprineti hroničnoj upali u gastrointestinalnom traktu. Hronični stres održava organizam u stalnom stanju „bori se ili beži“, što dovodi do povećanog lučenja stresnih hormona i aktivacije imunog sistema. Ova konstantna „pripravnost“ organizma može imati negativne posledice po digestivni sistem, dovodeći do hronične upale sluzokože želuca i creva.
Upala remeti normalnu funkciju digestivnog sistema, utičući na proces varenja, apsorpciju hranljivih materija i motilitet creva. Takođe, hronična upala povećava propustljivost crevne barijere, što dovodi do „curenja creva“ (sindrom povećane crevne propustljivosti), stanja u kome neželjene materije iz creva dospevaju u krvotok. To može izazvati sistemsku upalu i doprineti razvoju različitih zdravstvenih problema, uključujući autoimune bolesti, alergije i metaboličke poremećaje.
Povećan rizik od stomačnih ulkusa
Iako stres nije primarni uzrok čira na želucu, on može pogoršati simptome kod osoba koje već imaju ulkus ili povećati rizik od njegovog nastanka kod onih koji su predisponirani.
Danas znamo da je infekcija bakterijom Helicobacter pylori glavni uzrok čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu. Međutim, stres može stvoriti povoljne uslove za razmnožavanje ove bakterije i oslabiti zaštitne mehanizme želuca, čime povećava rizik od nastanka ulkusa.
Kod osoba koje već imaju čir, stres može pogoršati simptome, povećavajući lučenje želudačne kiseline i usporavajući proces zarastanja. Takođe, stres može dovesti do nepravilne ishrane i konzumiranja alkohola i cigareta, što dodatno iritrira želudac i otežava lečenje čira.
Osećaj težine i nelagodnosti u stomaku
Stres često izaziva osećaj težine i nelagodnosti u stomaku. Ovaj osećaj je posledica kombinacije faktora, uključujući poremećaj u motilitetu creva, povećanu proizvodnju gasova i napetost mišića u abdomenu.
Kada smo pod stresom, telo prelazi u stanje „bori se ili beži“, što prioritet daje vitalnim funkcijama kao što su disanje i cirkulacija, dok se funkcije digestivnog sistema usporavaju. To može dovesti do osećaja nadutosti, težine i nelagodnosti u stomaku, čak i kada nismo konzumirali velike količine hrane.
Takođe, stres može povećati osetljivost nerava u digestivnom traktu, čineći nas osetljivijim na normalne senzacije kao što su pokreti creva i prisustvo gasova.
Da li vam je potrebno nameštanje želuca?
Ukoliko se suočavate sa upornim tegobama u predelu stomaka, kao što su bol, nadutost, gasovi, mučnina ili gubitak apetita, a konvencionalni medicinski tretmani ne pružaju adekvatno olakšanje, nameštanje želuca je opcija koju bi trebalo da razmotrite.
Ova tradicionalna praksa, ukorenjena u brojnim kulturama, zasniva se na manuelnim tehnikama kojima iskusni praktičari nastoje da vrate želudac u njegov anatomski optimalan položaj.
Nameštanje želuca se često preporučuje nakon intenzivne fizičke aktivnosti, podizanja teškog tereta ili u slučajevima kada se tegobe javljaju bez jasnog medicinskog uzroka. Iako naučni dokazi o efikasnosti ove metode još uvek nisu dovoljno istraženi, mnogi pojedinci prijavljuju značajno olakšanje simptoma i poboljšanje opšteg stanja nakon nameštanja želuca.
Da zaključimo
Stres, kao neizostavni deo modernog života, ostavlja značajan trag na zdravlje našeg želuca. Može izazvati niz problema – blage tegobe, kao što su gorušica i nadutosti, ali i ozbiljna stanja, poput gastritisa i čira.
Srećom, svesnim upravljanjem stresom i usvajanjem zdravih životnih navika, možemo ublažiti ove negativne uticaje i očuvati zdravlje digestivnog sistema. Ukoliko primetite da stres konstantno utiče na vaš želudac, obratite se lekaru. Briga o mentalnom zdravlju je veoma važna za celokupno blagostanje, uključujući i zdravlje želuca. Imajte to u vidu.
Izvor: S.Stanković