
U Jurešinim crtežima iz 2019. i 2020. godine telo je fragmentirano i stilizovano do apstrakcije, dok je na kasnijim radovima prisutan povratak figuraciji – muškom telu koje je uglavnom izolovano, dok se na autoportretima nalazi u prisustvu zeca (simbola straha). Sva tela su providna, te posmatrač može istovremeno da vidi i njihovu spoljašnjost i unutrašnji sadržaj. Kolažni radovi predstavljaju razlomljene ljudske figure u različitim akcijama, upućujući na umetnikova razmišljanja o rasparčanom telu koje je ipak pokretno i funkcioniše.
Nužnost vizuelnog iskaza unutrašnjih osećaja Jureša uobličava energičnim gestualnim potezima i analitičkim istraživanjem emocija ili razloga njihovog nedostatka. Beznadežne, grube forme sirove snage definisane najčešće osnovnim bojama: crvenom, žutom, plavom, kao i crnom na beloj pozadini, dodatno naglašavaju jačinu i ekspresivnost izraza. Subjektivna osećanja ogorčenog umetnika koji posmatra današnje društvo rezultiraju duboko emotivnim umetničkim delima. Iako autobiografski, radovi uključuju i političke, socijalne i kulturne aspekte jer istražuju prirodu stradanja društva i kulture usred haosa beskonačne tranzicije.
Ivona Fregl, istoričar umetnosti
Trágala perro Gorana Jureše
Ako gledamo potpuno odrasle ljude i zapazimo kako je krhko naše telo, koje, kada nestaje, sva snaga, životnost i mudrost nestaju s njim, i kako je lako i najslabijem čoveku da ubije najjačeg; vidimo da nema razloga zašto bi i najjači čovek smatrao da ga sopstvena snaga štiti od drugih. Jednaki su oni koji mogu učiniti iste stvari jedan drugom: i oni koji mogu najviše nauditi, to jest ubiti, mogu da naprave jedan drugom isto.
Tomas Hobs (Thomas Hobbes), Čovek i građanin
Izvor: GALERIJI MEANDER
























