Govoreći o salašima, Ačanski je dao primer iz istorije i detaljno je opisao salaš Svetislava Rankova. On je, takođe, rekao da je razvoj salaša blisko povezan sa odlukom iz vremena Kraljevine Jugoslavije o umanjenju velikih poseda, a da je stekao utisak da je smanjenju broja salaša doprinela modernizacija poljoprivredne proizvodnje:
„Kada govorimo o salašima, moram da kažem da je 1925. godine kralj Aleksandar naredio da se umanje velika imanja koja su nekada držali Nemci i ograničio ih je na 500 jutara. Potom su ta imanja rasprodavana, a jedno takvo imanje kupio je Svetislav Rankov i to imanje je bilo veoma interesantno iz razloga što je bilo samodovoljno. Takođe, ono se prostiralo na tri brežuljka. Intersantno je bilo da su na salašima bili i pčelinjaci gde su se dobijali med, vosak i mleč. Opredeljenja su bila različita, ali je zajedničko to što je na salašima bilo sve koncentrisano i uvek je bilo volje da se radi. Bilo je i lepo to što su se gazda i sluga slagali i nije bio klasičan podređen odnos, već je sluga tu jeo i spavao te je razumevao šta se na salašu dešava i svojim primedbama je pomagao da se nešto valjano i bolje uradi nego što bi to gazda uradio. Kada govorimo o smanjenju broja salaša i njihovom nestanku, stičem utisak da su salašima presudile moderne poljoprivredne mašine jer je nestalo upreganje konja ujutru već su seljaci sedali u svoj traktor i otišli do svoje njive. Dakle, onog momenta kada su pristigli traktori sa salašima je bilo gotovo“.