Anksioznost u snu i somnafobija

66

Misterije snova i procesa spavanja od pamtiveka su privlačile pažnju ljudi, a oni radoznali su proučavali snove i njihov uticaj na svakodnevni život.


Snovi i njihova sadržina tumačeni su od davnina u skladu sa životnim iskustvom, kulturnim nasleđem i okruženjem. Danas su snovi u nekim pihoterapijskim postupcima posmatrani kao „put u nesvesno“ kojim treba poći ukoliko je potrebno objasniti i razumeti određena ponašanja, osećanja i psihička stanja.

San i spavanje imaju izuzetan značaj u procesu odmora organizma i očuvanja sveukupnog zdravlja. Tokom spavanja organizam se obnavlja, luči se hormon rasta, uspostavljaju se nove neuronske veze. Dok sanjamo naši dnevni utisci i iskustva se konsoliduju i obrađuju. Problem nastaje kada se ritam spavanja naruši, kada je kvalitet sna loš i isprekidan, te noć više nije vreme za odmor i obnavljanje organizma, već naprotiv, dodatno opterećuje osobu.

Problemi sa spavanjem, somnafobija ili anksioznost u snu imaju posledice na emocionalno, fizičko i društveno funkcionisanje i ozbiljno narušavaju kvalitet života osobe. U daljem tekstu bliže ćemo se upoznati sa somnafobijom i anksioznošću u snu, sa teškoćama koje one stvaraju u životu i sa načinima na koje je moguće ublažiti ili otkloniti ove probleme.

Kako prepoznati anksioznost u snu?

Anksioznost u snu odnosi se na zabrinutost i strepnju osobe o tome da li će uspeti da zaspi i da se naspava. Ovo osećanje je posebno naglašeno kod osoba koje spavanje doživljavaju kao nešto što je esencijalno za njihovo zdravlje, funkcionisanje i život. Kod njih i najmanja smetnja pri uspavljivanju može da bude okidač za pojavu uobičajenih fizičkih i psihičkih znakova koji su svojstveni anksioznosti, koja dalje remeti san i odmor. Čak i sama pomisao na odlazak u krevet i nemogućnost da zaspu, kod ovih osoba momentalno izaziva nemir.

Anksioznost u snu je složena i ljudi je mogu doživeti na različite načine. Ona je  povezana sa opštom anksioznošću, sa somnafobijom i ima dosta zajedničkih simptoma sa drugim anksioznim poremećajima i sa posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP). Anksioznost u snu može uključivati brojne faktore i to: nesanicu, noćne more, napade panike i neprilagođen odgovor na stres.

Zašto se javlja i koji su simptomi anksioznosti u snu?

Za neke osobe je odlazak na spavanje lak i prirodan procec, uobičajena i rutinska radnja. Međutim, kod onih koji pate od anksioznosti  u snu izaziva strepnju i strah. Anksioznost može da utiče na zdravlje i funkcionisanje na različite načine. Nedostatak sna pored ostalog pogoršava i simptome anksioznosti te se osoba vrti u začaranom krugu.

Simptomi anksioznosti u snu kod ugrožene osobe se ispoljavaju kao:

  • briga oko zadataka koje treba obaviti narednog dana,
  • briga o stvarima i poslovima koji nisu urađeni dan ranije,
  • uporne upitne misli da li će uspeti da zaspi na vreme,
  • neprestano gledanje na sat i merenje vremena koje je prošlo do uspavljivanja,
  • stalno razmišljanje o razlozima zašto ne može da se uspava.

Anksioznost u snu se na planu fizičkog funkcionisanja odražava noću kroz ubrzani rad srca, ubrzano disanje, znojenje, napetost mišića, drhtanje, probleme sa varenjem i sl. Kod nekih ljudi se javljaju i napadi panike, koji budu iznenadni i sa intenzivnim doživljajem straha i veoma ubrzanim radom srca, te osoba ima utisak da doživljava srčani udar, što dovodi do buđenja.

Može se reći  da je povremena anksioznost prirodna reakcija na ugrožavajuće situacije. Anksioznost i stres uzrokuju oslobađanje hormona koji telu obezbeđuju podršku za brzu reakciju i izbegavanje opasnosti (onda kada realna opasnost ne postoji). Hronična anksioznost je konstantno praćena osećanjem stresa i zabrinutošću, telo pati i u stalnoj je pripravnosti za suočavanje sa opasnošću, što iscrpljuje osobu i slabi njen imuni sistem.

Stalno povišen nivo hormona, a naročito pre spavanja, stvara smetnje osobi prilikom opuštanja pre spavanja i otežava uspavljivanje. Ako se i uspava, proces sna je isprekidan i osoba se često budi sa zabrinjavajućim mislima. Anksioznost u snu može biti izazvana i hipertireozom, stanjem u kome je zbog pojačanog rada štitaste žlezde povećana produkcija hormona u krvotoku. To je jedan od čestih uzroka disfunkcije sna. Baš kao što anksioznost može remetiti san, san može uticati na pojavu anksioznosti.

Najčešće isticani faktori rizika za anksioznost u snu su: nesanica, narkolepsija, sindrom nemirnih nogu, apneja u snu, mesečarenje, posttraumatski stresni poremećaj, depresija, bipolarni poremećaj, zloupotreba alkohola i droge. Anksioznost u snu dovodi psobu u veći rizik od dugoročnih komplikacija kao što su dijabetes, bolesti srca, moždani udar, hipertenzija, srčani udar, gojaznost i aritmija.

Šta je Somnafobija (hipnofobia)?

Somnafobija je specifična fobija u čijoj je osnovi iracionalni strah od sna. Ova vrsta fobije se često opisuje kao snažna mešavina anksioznosti i nesanice. Osoba koja se suočava sa somnafobijom može doživeti uznemirenost, ekstremni strah, čak i napad panike u časovima koji prethode odlasku na spavanje. Boreći se sa somnafobijom, osoba često izbegava ili odlaže odlazak na spavanje što stvara problem u funkcionisanju. Neke osobe čak spavaju  tokom dana umesto noću, sa upaljenim svetlom ili izbegavaju da spavaju u spavaćoj sobi.

Kod težih oblika somnafobije javlja se hronični nedostatak sna koji značajno povećava rizik po zdravlje osobe, ali i po sigurnost i bezbednost. Usled deprivacije sna dolazi do pada koncentracije, razdražljivosti i snižavanja praga tolerancije na frustraciju, što stvara probleme u socijalnim odnosima, na poslu i u porodici. Raste mogućnost za povrede i saobraćajne nezgode usled slabljenja koncentracije. Efekti nelečene somnafobije na fizičko i mentalno zdravlje mogu imati ozbiljne posledice i dovesti do bolesti bubrega, respiratornih smetnji, oboljenja štitaste žlezde, artritisa, migrene i dr.

O uzrocima somnafobije

Na pitanje  kako nastaje somnafobija nema jedinstvenog odgovora. Uzroci se povezuju sa genetskim i iskustvenim faktorima (npr. situacije ili konkretni predmeti koji prethode traumi koja je dovela do ove specifične fobije). Somnafobija je najčešće povezana sa određenim stanjima kao što su :

  • poremećaj privremene paralize sna (atonija) – stanja kada se osobi događa da u toku REM faze spavanja oseti potpunu utrnulost ruku i nogu bez mogućnosti pomeranja i ovaj osećaj traje još par minuta nakon buđenja. Nakon ovakvog doživljaja javlja se strah od uspavljivanja koji sa ponavljanjem dobija na intezitetu.
  • noćne more koje iscrpljuju i uznemiruju osobu, prekidaju san i otežavaju ponovno uspavljivanje. Poremećaj noćne more se može javiti u sklopu mnogih dijagnostikovanih smetnji u mentalnom funkcionisanju, poput depresije, anksioznosti, posttraumatskog stresnog poremećaja i dr.

Kako se dijagnostikuje somnafobija?

DSM priručnik za dijagnostiku i statistiku, kao i stručnjaci za očuvanje i lečenje mentalnog zdravlja navode nekoliko glavnih pokazatelja specifičnih fobija, uključujući somnafobiju:

  • Ispoljavanje izrazitog straha ili anksioznosti u vezi sa objektom ili situacijom.
  • Strah se skoro uvek ispoljava u određenoj situaciji ili pri kontaktu sa nekim predmetom (npr. odlazak u spavaću sobu pokreće anksioznost i strah).
  • Ispoljavanje izbegavajućeg ponašanja prilikom suočavanja sa određenom situacijom ili predmetom. Pa tako osoba koja ima somnafobiju ili anksioznost u snu čini mnoge stvari i menja svoju rutinu kako bi izbegla, odložila spavanje i san.
  • Fobija ili anksioznost se ispoljavaju duže od šest meseci.
  • Strah je iracionalan i smatra se preteranim u poređenju sa stvarnom pretnjom koju predstavlja fobični objekat ili situacija, a imajući u vidu kulturološka očekivanja.

Somnafobija i anksioznost u snu se često javljaju u sklopu opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili socio-anksioznog poremećaja, te se u tom sličaju ne dijagnostikuje zasebno. Ukoliko sumnjate da imate somnafobiju, valjalo bi se obratiti psihoterapeutu koji će vas na početku uspostavljanja dijagnoze pitati da opišete svoj strah, zatim da navedete koliko vremenski taj problem traje i kako se odražava na vaše funkcionisanje, a potom će predložiti način tretmana i lečenje.

Kako je moguće ublažiti ili lečiti anksioznost u snu i somnafobiju?

Proces terapije i lečenja somnafobije i anksioznosti je kompleksan i dugotrajan, pri čemu se najčešće kombinuju kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT) i lekovi. Osim navedenih tretmana, mindfulness tehnika je veoma efikasa u otklanjanju brojnih negativnih posledica stresa i anksioznosti, kao i onih nastalih deprivacijom sna.

Mnoge fobije se uspešno leče putem terapije produženog izlaganja (PE), koja se sastoji iz postupka postepenog izlaganja okolnostima koje izazivaju fobiju uz prisustvo terapeuta u bezbednom okruženju. Ovo se smatra zlatnim standardom u lečenju fobija. Uz ovaj tretman dolazi do poboljšanja različitih aspekata dnevnog funkcionisanja i povećava se kapacitet osobe da se nosi sa stresom.

Strah od spavanja i anksioznost mogu se lečiti i kroz kognitivno-bihejvioralnu terapiju. Kroz ovaj pristup osoba uči da prepozna negativne misli koje doprinose strahu, kao i strategije za njihovo prevazilaženje. Ovim strategijama moguće je menjati ponašanje koje je štetno i koje doprinosi strahu i anksioznosti. Kognitivno-bihejvioralnu terapiju je moguće  kombinovati i sa terapijom produženog izlaganja.

Kroz mindfulness je moguće u značajnoj meri ublažiti negativne posledice somnafobije i anksioznosti u snu. Suština postupka je da se fokus svesti usmerava na sadašnji trenutak. To znači da se obraća puna pažnja na trenutne senzacije, misli, osećanja i okruženje sa ciljem potpunog prihvatanja. Potencijalne prednosti mindfulnessa uključuju redukovanje stresa, ublažavanje depresije, poboljšanje pamćenja i indirektno jačanje socijalnih relacija.

U nekim slučajevima uz terapijske procese se kombinuje i tretman medikamentima.

I na kraju

Nedostatak sna i iscrpljenost usled nespavanja može imati ozbiljne posledice na kvalitet života osobe i ne treba ignorisati ovaj problem. Potražite podršku i pomoć pre nego štp anksioznost i strah zagospodare vašim životom. I zapamtite da nema tog straha koji se ne može savladati snagom volje i duha.

Izvor: S.Stanković